Dernek je u jezičnom smislu sinonim za hrvatsku riječ „proštenje“ koja znači okupljanje uz crkvenu proslavu. Iako je naglasak na vjerski, ovaj sinonim ima druga interesantna značenja. Upravo ova druga su nas nagnala da pokušamo utvrditi što je to što je sporno sa Evropom u koju bi trebali službeno ući iduće godine

Na derneku se skoro uvijek organizira improvizirano trgovište na kome se nudi roba uglavnom seoskom stanovništvu koje je ovdje u najvećem broju prisutno. Po većini izložene robe trgovište podsjeća na veliki etnografski muzej koji vjerno odražava našu kulturu i način života. Razlika između nas i Evrope je u tome što su ovi predmeti bili i evropski samo su tamo izgubili upotrebnu vrijednost a kod nas je još uvijek imaju zbog čega se i traže. Mislimo da Evropa nema ništa protiv motika, mašklina i ostalih alatki, prije bi se prigovori na ove mogli naći sa naše strane.

Međutim ovu sliku upotrebnih alata nastavlja slika pečenja janjaca u svim fazama, osim što oni dolaze već zaklani i pripremljeni za pečenje. Ovdje se lijepo vidi naš doprinos ubrzanju tehnologije pečenja jer smo vidjeli mehanizirani ražanj za pečenje pedesetak janjaca. Vjerujte, teško je odoljeti tome pogledu i miomirisima koji se šire oko njih. Još je primamljivija slika kad dođete do stolova na kojima se vrši rasprodaja pečenog mesa. Na ovom mjestu možete odabrati koju poziciju i koliko pečenja želite. Pa gdje ovo još ima u Evropi! Ovdje su janjci odabrani kao slikovit primjer našeg balkanskog primitivizma koji ne može shvatiti da i janjci zaslužuju humaniji postupak da ne govorimo o onim stvarima koje su prisutne i na ovom derneku ali nama su jednostavno pobjegle pa ih nismo ni registrirali.

Sve u svemu kad pogledamo sliku ovog derneka srce nam je puno ljepote jer ovo čini sveobuhvatnu sliku svega lijepog na što smo navikli i što želimo da nas prati u budućnosti bez obzira što o tome misli i kaže Evropa. Još kad tome dodamo naše pršute, vino i rakiju iz naših bačava i kotlova pa sir iz naših mišaca tada shvatimo da ćemo ostati ogoljeni kao crkveni miševi samo zato da bi stekli status Evropljana.

Znamo da su emocije nešto što život često ne podržava i čovjek je često prisiljen riješiti se najprije njih.Kako dernek prenijeti u modernu Evropu da nastavi život sa nama, da nas podsjeća na baštinu i djedovinu. I dok pognute glave razmišljamo o tome odjednom kao iz daljine čujemo sve glasnije tonove završnog kola „Ere sa onoga svijeta“ opere Jakova Gotovca koja je već postala sastavni dio evropske kulturne baštine. Ona završna scena prikazuje Eru, gazda Marka,mlinara Simu, Đulu i ostale kako na derneku plešu u kolu veseleći se životu. Znači još uvijek ima nade za dernek samo treba naći prihvatljivu formu. Pa ovom evropskom dodati naš dio.

Dali je rješenje za dernek neki novi Gotovac koji će naći neki novi oblik derneka koji če se prenijeti u Evropu da zajedno sa nama sretni zaplešemo svoje kolo. Da nam od sreće zazveckaju plete na našim tokama praćen zvukom naših teških koraka i lepršavim plesom Đule i njenih prijteljica